Anksioznost tijekom trudnoće
Zdravlje Djeteta / 2024
Povrijeđenost je nešto što je svatko iskusio. Ljudi doživljavaju i emocionalnu i fizičku povredu. Iako fizička ozljeda može biti vrlo bolna, teže je preboljeti emocionalnu povredu, a, budući da je riječ o 'neviđenoj' ozljedi, ponekad emocionalna ozljeda ostaje neprepoznata ili je u potpunosti odbijena.
Fizička ozljeda nastaje kada tijelo osjeća bol. Ozlijediti fizički znači da je neki dio tijela oštećen. Bol je signal koji tijelo šalje mozgu da mozak obavijesti da nešto nije u redu i da pričeka neko vrijeme kako bi ozljeda mogla izliječiti.
Pretpostavimo da opečete ruku na peći. Rezultirajuća bol koju osjećate uzrokuje povredu i daje vam do znanja da trebate odmaknuti ruku od štednjaka i učiniti nešto da zaustavite bol.
Emocionalna povreda povezana je s osjećajima osobe. Kad se suočite s velikim gubitkom, neugodnim trenutkom ili gigantskim protivnikom, osjećate se emocionalno povrijeđeno. Neki ljudi kažu da emocionalna povreda može biti toliko jaka da se osjeća jednako loše ili gore od tjelesne ozljede.
Jednostavna opeklina može prouzročiti tjelesnu ozljedu, ali strašna opeklina može prouzročiti i fizičku i emocionalnu ozljedu, kao u slučaju ljudi koji su paralizirani ili su izgubili udove. Preboljeti tako dvostruko, jer moraju preboljeti i fizičku i emocionalnu povredu.
Budući da emocionalna povreda može uzrokovati takvu bol, u našoj je prirodi da se obrušavamo na one oko nas koji mogu ili ne moraju biti odgovorni za bol u kojoj smo. Iako je to nešto što svi osjećaju, emocionalna bol nije nešto što svatko lako prizna do.
U svijetu u kojem muškarci moraju biti mačo, a žene moraju dokazati da su jednako snažni kao i muškarci, riječ 'povrijeđeno' kada se radi o emocionalnoj povrijeđenosti rijetko se koristi.
Koliko puta kad netko bude ozlijeđen, čujete li da prizna da je ozlijeđen?
Osobno to nikada nisam čuo niti sam to često govorio.
To poricanje povrede može dovesti do mržnje. Također je ovo poricanje ono zbog čega možemo reći da mrzimo kad, u istini, doista povrijedimo.
Poricanje povrede, kao u slučaju muža i žene, može dovesti do mržnje, posebno tijekom razvoda. Lakše je reći: 'Mrzim te', umjesto da kažem: 'Povrijedio sam, a ti si me naudio'. Većina ljudi ne voli izražavati svoju povrijeđenost jer misli da im njihova povreda izgleda slabo. To vrijedi i za muškarce i za žene. Muškarci izbjegavaju reći da su povrijeđeni jer vjeruju da će zbog toga izgledati slabi, a žene to izbjegavaju iz istog razloga.
Bez obzira na spol, vjerujem da ljudi ne kažu da bole, jer vjeruju da će se time reći da će se činiti manjom osobom ili će uvjeriti one koji brinu da se nisu u stanju nositi s problemima koji se događaju u životu.
Kad se netko pokuša suočiti s ozljedom, a nije u mogućnosti to učiniti jer prvo ne prepozna da je bol koju osjeća povrijeđenom, to može izazvati ljutnju. Ovaj bijes potiče mržnju jer se na nju ne može utažiti.
Povrijeđenost se pretvara u mržnju, a mržnja samo jača, jer je povreda, umjesto da se njeguje kao što je rana koja je zaražena, ostavljena da gnoji i pretvori se u nešto što je otrovno i što može umrtviti dušu.
Iako je mržnja vrlo jednostavna stvar, a neki ljudi dopuštaju da ih njihova povreda natjera da mrze, u stvari postoje neki, vrlo mnogi, koji reći da mrze kad stvarno bole.
Ova poruka mržnje koristi se da se zaštiti od daljnjih ozljeda, ali ne liječi povredu koja im je već nanesena. Umjesto toga, oni zadržavaju bol u sebi i zbog toga se pojavljuju problemi koji se tiču povjerenja.
Većina ljudi koji povrijede, ali tvrde da imaju mržnju, vrlo je teško vjerovati drugim ljudima koji bi mogli zauzeti mjesto osobe koja im je nanijela emocionalnu bol. Možda neće moći izraziti razlog zašto imaju problema s povjerenjem, ali postavljaju emocionalne zidove koji sprječavaju ljude da se previše približe.
Vrlo je teško razlikovati osobu koja mrzi i osobu koja rani, ali postoje neki znakovi koje možete potražiti.
Očito je da je opraštanje iscjeliteljski melem koji nanosi štetu. Ali oprost ne znači nužno izgradnju mostova i popravljanje odnosa.
Ponekad, s opraštanjem, dolazi do obnavljanja prekinutih odnosa, ali drugi put ne. To se događa kad jedna strana oprosti, a druga se ne pokaje. Nepokajanu osobu koja je nekoga povrijedila neće biti briga što joj je drugi oprostio i zato morate biti vrlo oprezni kada tjerate osobu koja je oprostila prema uzroku boli, jer ako uzroku boli nije žao, sigurno vodite ih prema više povrijeđenima!
Osoba koja je oprostila ne čini:
Neće tražiti platu za povredu koja mu je uzeta. Međutim, ako je oprostio bez pokajanja osobe, možda neće biti voljan toj osobi ponovno vjerovati na isti način. Ako se osoba pokaje, povjerit će joj incident koji je nanio bol, kao i sve ostalo.
Otkrila sam da postoji jako puno ljudi koji su emocionalno povrijeđeni i ne osjećaju se ugodno kad to izražavaju. Možda se ne osjećamo ugodno s tim ljudima jer doista ne znamo što bismo im rekli da ih vratimo na mjesto prije nego što se dogodila ozljeda. Ponekad govoreći o povredi koju ste doživjeli i priznajući im koliko vas je povrijedila, može im pomoći da govore o njoj i puste je da započne proces ozdravljenja. Drugi puta je povreda toliko strašna da samo Bog može pomoći osobi da je preboli.